...Ne da nam se kuhati, nosimo obroke u dnevnu sobu i jedemo pred televizorom. Razgovor zapinje i ne možemo se opustiti jer nam pogled i nenamjerno skreće prema radnim plohama koje se ne vide od nagomilanih malih kućanskih aparata, papirnatih ručnika, posuđa koje čeka svoj red za perilicu, bočica sa začinima i kuharica s receptima sa svih strana svijeta (po kojima ionako ne kuhamo jer nemamo vremena za eksperimentiranje).
“Rješenje” kojemu većina nas pribjegne s vremena navrijeme izuzetno je rasprostranjeno i jednako toliko neefikasno: zatvoriti kuhinjska vrata i povući se u neku drugu prostoriju. Ali zašto se zbog povremenoga nedostatka volje za akciju lišiti dragocjenoga prostora, oduzeti članovima obitelji priliku da se zbliže i potaknu međusobnu prisnost zajedničkim pripremanjem obroka? Nije li divno u mirno nedjeljno jutro, dok je još prehladno za sjedenje na balkonu ili terasi, prvu šalicu kave i pecivo podijeliti sa svojim najdražima, sasvim opušteno, u pidžami, u urednoj, prostranoj i blistavoj kuhinji? A da ne morate prije toga pola sata kopati po ormarićima tražeći prikladne šalice, izvlačiti aparat za kavu iza blendera ili mikrovalne i gurati ustranu prljave tanjure sa skorenim ostacima hrane od sinoć, kako biste načinili mjesta za dvije šalice.
Suvremeni trendovi iznova promoviraju kuhinju kao mjesto na kojemu se prijatelji okupljaju na neformalna druženja, pripremajući i konzumirajući obroke zajedno. Ona je sve rjeđe zasebna i zatvorena prostorija, a češće dio open space-a, i to je dodatni razlog da je držimo urednom.
Kako je onda u nekoliko promišljenih koraka učiniti ugodnim mjestom za rad i boravak?
Najvažnije pravilo pri
raščišćavanju kuhinje (i svakog drugog prostora) jest: ne smijete biti sentimentalni. Što znači – ako nešto valja baciti, bacite. Ako je suvišno, poklonite. Ako vam je potrebno, ili osobito uživate u tome, zadržite, ali mu nađite prikladno stalno mjesto. Zvuči krajnje jednostavno, ali nije uvijek lako provesti u djelo. Da jest, nereda ne bi ni bilo.