Na početku sam naišla na neodobravanje, ne od strane djece od kojih sam
to najviše očekivala, već od strane supruga. Ali s obzirom da u kući
postoji još jedan televizor (onaj u sobi za goste), nije imao izlaza.
Kako bih bila sigurna da se TV nakon nekog vremena neće vratiti na
svoje mjesto, na njegovo mjesto postavila sam nove police na kojima su
sada izložene naše obiteljske fotografije.
Koje su posljedice za našu obitelj?
- Imamo puno više vremena jedni za druge.
- Slušamo jedni druge bez pozadinskih šumova i odvraćanja pažnje.
- Jutra su puno mirnija uz laganu glazbu.
- Djeca se brže spreme za odlazak u vrtić i školu, jer doručak pojedu u miru, a ne buljeći u crtiće.
- S obzirom da nema gledanja TV serija, i odlazak na spavanje je puno brži.
- Umjesto gledanja crtića nakon kupanja, igramo se (gotovo svaki
dan tu je nezaobilazna igra skrivača u mraku) i svi zajedno čitamo.
- Slušamo glazbu i plešemo.
- Primjećujem sve manje konflikata među djecom i sve manje iz crtića naučenog agresivnog ponašanja.
- Djeca su kreativnija, slobodno vrijeme koriste za igru i zabavu na mnogima zaboravljeni način.
S obzirom da u kući postoji još jedan televizor, nismo uskraćeni za
omiljene crtiće ili filmove. Samo što je njihovo gledanje ograničeno na
vikend, ograničen je izbor crtića (biramo one najbolje, najmanje
agresivne, edukativne, a djeca obožavaju i dokumentarce o životinjama)
i ograničeno je vrijeme potrošeno ispred TV-a.
Sve u svemu, moja preporuka svima je, maknite TV iz prostorije u kojoj
se družite. Maknite ih iz spavaćih soba, pogotovo dječjih. Družite se,
slušajte svoju djecu i igrajte se sa njima.